Home
 Povijest
 Zašto čistiti
 Zakon
 Područje koncesije
 
 Cjenik
 O nama
 Sport i KDS
 Slike sa terena
 Oprema

  

Tako je to bilo '80-tih...

Povijest dimnjačarstva u Zagrebu

 

  Tko danas sa Strossmayerova Šetališta pogleda u donji grad, vidi nebrojene tisuće dimnjaka nad krovovima zagrebačkih kuća i palača. Ali nekada nije bilo tako. Stari Zagrepčani nisu u svojim sobama imali željeznih niti švedskih peći, koje trebaju dimnjake. Jednako nije ni u kuhinjama bilo štednjaka, koji moraju imati dimnjake, već se hrana priređivala na kaminu, kako se još danas priređuje u seoskim kućama.       
  Tek pod konac 17. vijeka počelo se u Zagrebu graditi takove kuće, koje su morale imati i dimnjake za peći u sobama i za štednjake u kuhinjama. Uslijed toga nastala je potreba, da se u Zagrebu namjesti i posebni obrtnik, koji će se baviti čišćenjem dimnjaka. Prvi takav – do sada nama poznati – dimnjačar bijaše Bartol Manichar. On se nastanio na teritoriju Kaptola, mjesto u području slobodnoga i kraljevskoga grada Zagreba, ali je obavljao dimnjačarske poslove u opsegu čitavoga kasnijega Zagreba. 
  Među spisima nekadašnjeg isusovačkog samostana u Zagrebu (Acta collegii Zagrabiensis irregestrata, tomus I. broj 369.), koji se čuvaju u kr. ug. državnom arhivu u Budimpešti, našao sam prvi ugovor s dimnjačarem Bartolom Manicharom. Ugovor je sastavljen 12. svibnja 1683., a potpisao ga je o. Mihovil Skerlecz, koji je tada  

bio rektor isusovačkoga samostana u Zagrebu. Skerlecz određuje, da će Manichar svakih šest tjedana čistiti dimnjake u isusovačkoj kuhinji i pekari, te će svaki put dobiti po 6 groša za čišćenje pojedinog dimnjaka. Jednako će Manichar svakih 6 tjedana čistiti dimnjak u praonici na samostanskom posjedu, te će za to čišćenje dobivati 5 groša. Isusovci su imali u gornjem gradu još dvije zgrade: gimnaziju i sjemenište (kasnije plemićki konvikt), a kod sv. Ksavera svoju posebnu vilu. Manichar mora dimnjake na ovim zgradama čistiti, kad god bude pozvan, a dobit će po 5 groša za svaki dimnjak. Tada je groš vrijedio 3 krajcara odnosno 4 denara (sitnih srebrnih novaca). Prema tomu bijaše dimnjačar god. 1683. u Zagrebu za svoj posao kud i kamo bolje plaćen, negoli drugi koji obrtnik. Tako je Manichar n. pr. 3. studenoga 1683. dobio 8 forinti i 8 denara za čišćenje svih dimnjaka u isusovačkim zgradama u Zagrebu, dočim je Nikola Urban Buzet god. 1675. dobio samo 6 forinti za lijevanje zvona crkve sv. Katarine

(prijepis sa www.serbus.net/html/prvidimnjacar.htm)

 Zanimljivosti

-Što kažu o nama
-Isječci iz tiska
 
 

 Nesreće

-Izgorjeli zbog
 neispravnog
 dimnjaka
-Zapaljeni dimnjak
 uzrok nesreće

 Što treba znati

1.  kondenzacija dimnih plinova
2. vrsta goriva
3. sadržaj sumpora u gorivu
4. temperatura rosišta dimnog plina
5. materijal dimnjaka
6. izolacija dimnjaka i dimnjake 
7. poroznost dimnjaka
8. visina dimnjaka i duzine dimnjake
9. pritisak zraka za izgaranje
10. karakteristika ložišta
11. minimalna snaga uređaja za loženje u trajnom pogonu
12. učestalost uključivanja i isključivanja iz pogona

 

Najbolji pregled

1024x768 sa

 Izrada:

5.0 ili noviji

©2004